Đorđe Petrović ima 17 godina, rođen je i živi u Aleksincu, gde je završio osnovnu školu. Sada je četvrta godina Tehničke škole u Aleksincu. Hobi su mu filmovi i sport, a košarkom se bavio deset godina. U Istraživačkoj stanici Petnica pohađa seminar arheologije, a sada će se upisati kao polaznik poslednje godine.

Kako naglašava, seminare u Istraživačkoj stanici Petnica pohađa od marta 2019. godine. Za Petnicu je čuo dok je još bio u osnovnoj školi, a prvi mu je to predstavio njegov brat. Tada mu je, kako kaže, to delovalo interesantno. Kada je upisao srednju školu, razredna ih je pitala ko je zainteresovan i objasnila im da se, kao preduslov za apliciranje, rade psiho-test i test inteligencije.

Ja sam se javio samo da bih radio test inteligencije, hteo sam da probam da vidim kako se to radi, koji su to zadaci, a i da vidim na čemu sam, kaže Đorđe.

Dodaje i da je bio na korak od odustajanja od prijave kada je video rezultate, jer se prijavio iz čiste radoznalosti, ali je na nagovor ljudi oko sebe ipak napisao esej, zbog čega im je zahvalan.

Rad Petnice opisuje kao jedinstven. Kaže da nije nimalo sličan školskom sistemu rada i sistemu vrednosti, nema ocenjivanja i strogih okvira za jednu oblast. Polaznici na kraju mogu sami da izaberu rad kojim će se baviti.

Funkcioniše vrlo slično fakultetu, slušaju se predavanja koja drže eminentni stručnjaci iz tih oblasti, dobijamo zadatke koji zahtevaju mozganje i onda mi ludimo dok ih rešimo. Svaki seminar ima svog rukovodioca i saradnike koji nam pomažu s tim zadacima, ali smo sa njima veoma bliski, družimo se i međusobno smo veoma opušteni, što je mnogo važno jer lakše prihvatamo sve što oni od nas traže. Uvek postoji dogovor ili kompromis oko svega.

Đorđe kaže da je članstvo u Petnici na njega uticalo na različite načine. Misli da ga je celokupno iskustvo u Petnici promenilo u potpunosti. Upoznao je divne ljude i sada ima drugove i drugarice iz skoro cele Srbije.

Petnica mi je pomogla i da upoznam sebe na pravi način, da se ne plašim da budem ono što jesam. Usadila mi je i neke zdrave navike, naučio sam kako funkcioniše naučno istraživanje i da nauka nije dosadna i strašna, nego da može da bude veoma zanimljiva i zabavna, dodaje Đorđe.

Kaže da ne postoji nijedan doživljaj u Petnici koji bi posebno izdvojio. Naglašava da su mu svi na isti, lep način ostali u sećanju, te da su mu to najlepša iskustva u životu do sada. Što se iskustva tiče, Đorđe kaže da ih ima bezbroj. Za njega je najvažnije to što je upoznao različite ljude i drugi način života i razmišljanja. Takođe dodaje i činjenicu da je malim koracima zakoračio u naučni svet i naučio sistem rada u naučnoj stanici.

One koji žele, ali se još uvek nisu učlanili, Đorđe savetuje da to učine što pre i da ne misle da tamo idu samo štreberi ili ko zna kakvi fanatici za nauku, nego normalni i zanimljivi ljudi uz koje će doživeti uspomene za ceo život.

Autor: Ganja Nikolić