Kristofer Nolan je ovaj psihološki triler stvorio sa samo 30 godina života i 25 dana snimanja, i to prema priči Memento Mori, koju je napisao njegov mlađi brat, Džonatan Nolan. Na filmskom festivalu u Veneciji, 5. septembra 2000. godine gledaoci su imali priliku da premijerno odgledaju Memento. Film je do sada bio nominovan za brojne nagrade, a osvojio je Oskara za najbolji scenario i najbolju montažu.

Od početka do kraja filma, Nolan se igra sa vremenom, te niže delove priče od kraja do početka. Ako bi ostala po strani činjenica da retrospekcija čini film bar za 20 procenata uzbudljivijim, neizvesnijim, ali i težim za analizu, ona gledaocima pruža bolje razumevanje, odnosno apsolutno nerazumevanje sveta i dešavanja iz ugla glavnog glumca. Već s početka publika ima zadatak jednak protagonisti –  da odigra glavnu ulogu i oseti se približno, čak identično kao glavni akter. Leonardov život je nakon nasilne smrti supruge postao kao tek otvorena bojanka, koju može da popuni samo dovođenjem trenutnih sećanja u materijalni svet. To čini u studiju za tetoviranje i uz pomoć polaroid aparata i hemijske olovke.

Naime, Leonard je zadobio teške povrede glave kada je pokušao da spreči ubistvo svoje supruge, što je kao posledicu ostavilo anterogradnu amneziju, koja sprečava beleženje novih sećanja na duže staze. Da situacija bude bar za nijansu vedrija – Leonard se u potpunosti seća svog života pre povrede.

Radnja kompletnog filma svodi se na traženje ubice i motiv osvete. Međutim, Nolan ne bi bio toliko prepoznatljiv režiser da je scenario ostavio na ovom klišeu. Osim igre s vremenom, manje nije prisutna ni igra sa istinom. Biberenje radnje Nolan je postigao uvođenjem dveju paralela, koje označavaju subjektivnu i objektivnu realnost, a za njihovo razdvajanje potrebno je da gledalac u celosti iskoristi veštinu pomnog praćenja. Kako film napreduje, a početak istorije se približava, tako različite realnosti postaju sve sličnije i manje paralelne, čak ukrštene.

„Sve je laž osim sećanja”, citat je anonimnog autora. Međutim, film Memento pokazuje da sećanja nisu u potpunosti pouzdana ni zdravom, a još manje jesu onom čoveku koji živi život zlatne ribice. Kada si upoznat sa činjenicom da se nećeš sećati ovog trenutka za nekoliko minuta, daš sebi pravo da manipulišeš sopstvenim umom i to bez miligrama ukaljane savesti – baš zato što se ne sećaš. Uverenje u sopstvenu laž je jače od svake istine.